Čudesni Vranić: Sačuvano na hiljade bitnih predmeta kroz istoriju

|   Život
Muzej-riznica prekoputa crkve brvnare u Vraniću broji više stotina predmeta i ikonostasa starih preko 50,100,200 pa i nekoliko hiljada godina. Ovaj muzej je kulturno dobro, ulaz je besplatan za sve posetioce, a nalazi se na samo 35 kilometara od Beograda. Ovo mesto je poznato po kulturno-istorijskim spomenicima koji predstavljaju dva nepokretna kulturna dobra i spomenika kulture. To su Zgrada škole u Vraniću i Crkva brvnara u Vraniću, koja je svrstana u kategoriju spomenika kulture od velikog značaja.

Po svom značaju, izdvaja se i kompleks u porti crkve brvnare, koji čine sama crkva brvnara, zatim Kuća porodice Matić iz Vranića iz prve polovine 19. veka, crkva posvećena Sv. Iliji iz 1888. godine sa zvonikom, te nadgrobnici, parohijski dom u okviru koga se nalazi Spomen-muzej sa zbirkom sveštenika Radivoja Mitrovića i sveštenička kuća.

Zbirka sveštenika Radivoja Mitrovića bogata je velikim brojem eksponata iz arheoloških nalazišta sa ovog područja, starog novca, oružja, ikona i crkvenih knjiga, etnografskog materijala, dokumenata i forografija važnih ličnopsti.

Vranić je naselje u gradskoj opštini Barajevo u Gradu Beogradu.

Na teritoiji današnjeg Vranića u 16. veku postojala su tri sela: Vranić, Branić (Bratić) i Marijovac.

Vranić se nalazi na 35 km jugozapadno od Beograda, a 25 km severno od Lazarevca; od Obrenovca Vranić je udaljen svega 12 km, a isto toliko ga deli i od opštine Barajevo. Sa Beogradom je povezano Ibarskom magistralom. Put koji prolazi kroz Vranić ima regionalni značaj jer povezuje Obrenovac sa Kosmajem. Nadmorska visina mesta je oko 200 m. Na području Vranića nekada su bile hrastove, bukove, grabove i lipove šume. One su krčene radi naseljavanja, a od drveta je pravljen ćumur, koji su seljaci prodavali u beogradskoj čaršiji. Na teritoriji Vranića postojala su naselja još u praistoriji. U doba neolita, 5000 godina p.n.e. najveće naselje nalazilo se na lokalitetu Rašić kraj. Područje od Jadranskog mora do Crnog mora i od Grčke do Karpata, naseljavali su Tračani. Pretpostavlja se da su na ovim prostorima živeli Tribali, jedno od tračkih plemena. Tračane su potisnuli Iliri, a sredinom 4. veka p.n.e., ove prostore nastanjuju Kelti.

U srednjem veku, na ovom području, smenjivali su se Vizantinci, Franci, Mađari, Tatari, Sloveni i drugi. Iako su Sloveni naselili Balkansko poluostrvo u 7. veku, arheoloških dokaza o njihovoj prisutnosti ima tek od 9. veka, kada stvaraju stalna naselja. U 10. i 11. veku, okolina Barajeva ušla je u sastav srpskih država - Raške, za vreme župana Časlava i Zete, za vreme kralja Bodina. Posle njih smenjuju se Nemanjići: Dragutin, Milutin, Dušan, knez Lazar, despot Stefan Lazarević i despot Đurađ Branković.

Stanovništvo ovog područja, uzelo je veliko učešće u Balkanskim ratovima 1912. godine i 1913. godine i u Prvom svetskom ratu 1914-1918. godine. U ovim ratovima stradalo je 327 meštana Vranića. U Aprilskom ratu 1941. godine, poginulo je 5 vojnika iz ovog sela. Tokom Drugog svetskog rata vođena je borba za oslobođenje od fašističke okupacije.Stanovnici Vranića uključuju se u sastav partizanskih jedinica. Kako bi kaznili nepokorno stanovništvo, nemačka kaznena ekspedicija sreljala je 15. oktobra 1941. godine, u centru Vranića 39 ljudi. U noći 21. decembra 1943. godine, četnici su izvršili masakr - zaklali su 71 osobu. Među zaklanima je bilo dece u kolevci, učenika osnovne škole, žene i staraca.[8] Na raznim poprištima narodnooslobodilačke borbe, stradao je 61 borac. U ratnim operacijama devedesetih godina 20. veka, u Istočnoj Slavoniji, februara 1992. godine, poginuo je vojnik-rezervista Dragan Stajković, a u maju 1999. godine, smrtno je stradao vojnik Prištinskog korpusa, Vladimir Joksić.

Imena svih stradalih ratnika oslobodilačkih ratova 1912 - 1918. godine, palih boraca NOB-a i žrtava fašističkog terora i poginulih vojnika u ratovima devedesetih, nalaze se na spomen obeležju na prednjoj fasadi Spomen doma u Vraniću. U domu se nalazi i Spomen soba koja čuva uspomenu na preko 500 stradalih meštana Vranića tokom ratova u 20. veku.

Najznačajnije kulturno-istorijske spomenike u Vraniću predstavljaju dva nepokretna kulturna dobra i spomenika kulture. To su Zgrada škole u Vraniću i Crkva brvnara u Vraniću, koja je svrstana u kategoriju spomenika kulture od velikog značaja.

Kuća porodice Matić iz Vranića predstavlja retko očuvan primerak šumadijske dvodelne čatmare iz prve polovine 19. veka i jedina je do danas identifikovana ustanička kuća na beogradskom području. Nalazi se u crkvenoj porti u Vraniću, u jedinstvenom kompleksu kulturno-istorijskih spomenika. Kuća porodice Matić građena je početkom 19. veka. Poznato je da su se u njoj uoči i tokom Prvog srpskog ustanka u ovoj kući sastajale vođe ustanka ličnosti koje se u Vraniću javljaju kao organizatori i vođe ustanka – Pavle i Anastas Popović, Milisav Čamdžija i Mata Mirković. Zahvaljujući ovim ljudima, Vranić je postao jedno od žarišta ustanka u Beogradskoj nahiji, a kuća porodice Matić jedina do danas identifikovana ustanička kuća na beogradskom području.

Sredinom 20. veka kuća je, kako bi bila sačuvana od rušenja, preneta je sa prvobitne lokacije na rubu sela u crkvenu portu.

O životu na ovom području svedoče materijalni ostaci rimske kulture: oruđa za rad, oružje ostaci građevina, hramova i nadgrobnih spomenika, groblja, novac, posuđe i dr. U Čakićskim njivama, u Rašić kraju nađeni su delovi starih zemljanih posuda. Metalni pečat nađen je u Krčevini, u Piperiji. Staro groblje i naselje bili su na Višnjici u Piperiji, a temelji stare crkve nađene su na Okapini. Na tim temeljima podignuta je crkva brvnara. Na teritoriji naselja Vranić kulturnu delatnost obavljaju: Biblioteka „Branko Ćopić”, Kulturno umetničko društvo „Vranić” iz Vranića, Centar za kulturu Barajevo (ispostava u Vraniću), Udruženje građana „20. decembar” i Udruženje penzionera „Druga mladost”. Sve ove ustanove i udruženja smeštene su u zgradi Spomen doma u Vraniću.

I.D.

Komentari (0)

Ne postoji komentar!

Napišite komentar